Bijeg

Zašto bježimo? Sva ljudska bića pripadaju u mjestu zvanom stvarnost. Stvarnost se čini kao jedna vrlo uredna i sređena stvar u kojoj možemo biti, ali ponekad ljudi moraju da pobjegnu. Stvarnost može biti vrlo hladno i zastrašujuće mjesto. Ova svijest o stvarnosti  ispunjena sa emocijama može biti vrlo teško mjesto za opstati. Kada poteškoće u životu postanu nepodnošljive, ljudi često bježe na različite načine i kroz različite oblike. Neki imaju svoj zamišljeni svijet u kojem ne postoje nikakve poteškoće i problemi. To je oblik bijega u kojem poteškoće ne mogu nadjačati njihove živote. Neki imaju tendenciju da se prepuste muzici. Utapaju misli koje divljaju njihovom glavom. Neki su zahvalni što imaju knjige, jer su one njihov jedini bijeg od stvarnosti. Mogu otići u skroz novi svijet i živjeti drugi život, mogu otići na uzbudljive avanture a da ne napuštaju svoje mjesto.

Moj um je zabranjeno mjesto za druge. To je mjesto gdje mogu pobjeći, gdje se mogu sakriti, gdje ništa loše ne može doći do mene. To je moje utočište. Mjesto u kojem je sve moguće. Mjesto gdje mogu pobjeći od svih briga i poteškoća. Sve dolazi istovremeno, loše, pa čak i ono najgore. Bitno je koliko dobro se možemo nositi s tim kada nam prepriječi put. Uvijek postoji svijetlo na kraju tunela. Da, zna biti jako teško ali samo se trebate držati da bi dostigli tu sreću. Znam da svi govore da biće bolje, da neće ovako biti zauvijek, ali ipak, teško je vidjeti to svjetlo. Način na koji se borim sa tim je da pobjegnem na mjesto gdje se osjećam najsigurnije, i to mjesto je moj bijeg od stvarnosti. Svi mi imamo neka posebna mjesta gdje možemo da pobjegnemo. Neka su loša, neka su dobra. Neka mogu biti zabavna a neka mirna. Ta mjesta su ono što čini da se osjećate sretno i slobodno opet. Mjesto gdje te niko i ništa ne može povrijediti.

Mjesto koje sam stvorila samo za sebe je puno lijepih uspomena. To je mjesto koje samo ja mogu kontrolirati. Mogu učiniti da moj svijet bude uvijek sunčan i da sve bude pozitivno. Samo zatvorim oči i nestanem u svijet koji tako dobro poznajem.                                                                       Međutim, nije da se mogu uvijek sakriti tamo. Moram se suočiti sa svim preprekama bez obzira koliko one teške bile. Istina je da, ne možete uvijek bježati od svojih strahova. Ne možete uvijek kriti bol koju osjećate i ne možete je uvijek ignorirati. Uvijek će se vratiti da vas proganja kao strašna noćna mora, dok se ne suočite sa njom. „Bitno je koliko dobro se možemo nositi s tim kada nam prepriječi put“. Nastojim da to uvijek imam na umu. Iako trenutno život nije baš najbolji, ne znači da neće biti bolji poslije. To mi daje nadu. To mi daje razlog. Također, nadam se da ću pronaći svoj bijeg ali ovog puta u stvarnosti.