Ne postoji ništa gore od čekanja. Stvara očekivanja, nade i gradi fantazije.
Kada neko ode iz vašeg života bez da kaže zbogom, ostavi vas na čekanju, bez obzira na sve. Uvijek postoji ono šta ako? Većinu vremena samo želite da znate da li je stvarno gotovo. Da li će se možda vratiti? Trebam li da nastavim dalje? Ili možda da čekam. Treba mi tvoje zbogom.
Mjesecima sam se borila sa sobom pokušavajući da shvatim šta se desilo. Nisam znala da li si bila zauzeta poslom kao i prije, ali ovog puta je bilo drugačije. Nisi ništa rekla. Nikada nisam dobila poruku od tebe, ni poziv. Samo tišina. To najviše boli. Nisi se ni potrudila da kažeš da odlaziš. Samo si nestala. Nije ti stalo do mojih osjećanja. Uradila si ono što si mislila da trebaš bez razmišljanja kako bi to uticalo na mene. Trebao mi je razlog, bilo šta, ali umjesto toga sama pokušavam da shvatim šta se desilo, a ne bih trebala.
Da te nikada nisam srela, ne bih postala ova osoba koja sam danas. Vjerovatno ti trebam zahvaliti za to, ali uvijek ću imati prazninu u sebi, i posebno mjesto u srcu za tebe. Iako si me natjerala da prođem kroz pakao, uvijek ćeš mi faliti i naše uspomene koje imamo zajedno. Bez obzira koliko sam bila povrijeđena ili ljuta i zbunjena, uvijek ću te voljeti i cijeniti svaku sekundu koju sam provela sa tobom. Bila si jedna od najvažnijih ljudi u mom životu. I nikada neću zažaliti to.
